Vojvode Stepe 323, Voždovac · Milentija Popovića 5v, Novi Beograd 063 397 661
Lekari Cenovnik Novosti
🇬🇧 English 🇷🇺 Русский
☎ Pozovite 063 397 661

Hirurška vaginoplastika: dr Miloš Radović objašnjava kada i zašto je ova intervencija neophodna

Ginekolog objašnjava šta je hirurška vaginoplastika, u kojim situacijama je medicinski neophodna i koje koristi može doneti pacijentkinjama.

Rekonstruktivne operacije u ginekologiji poslednjih godina doživljavaju veliki napredak, a među najtraženijim intervencijama je upravo hirurška vaginoplastika – zahvat koji ženama može značajno poboljšati svakodnevni život, ali i intimno zdravlje.

Šta tačno predstavlja vaginoplastika, kome se preporučuje, kako se izvodi i koliko traje oporavak, objašnjava mr. sci. med. dr Miloš Radovićem, načelnik Dnevne bolnice Klinike za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

– Vaginoplastika predstavlja hirurško sužavanje i rekonstrukciju vaginalnog kanala, uz zatezanje vaginalnih zidova. Radi se kod žena koje žele poboljšanje estetskog izgleda, ali ono što je mnogo važnije – i funkcionalno poboljšanje. Zahvat rešava posledice porođaja, povreda, slabosti mišića, ali i smanjuje osećaj vučenja, vaginalnu suvoću, bolnost pri odnosu i česte infekcije. Rezultat je i značajno unapređenje kvaliteta seksualnih odnosa.

Doktor Radović kaže da su među najčešćim razlozima zbog kojih se žene javljaju ginekologu upravo promene posle porođaja, ali i problemi koji nastaju u periodu pre menopauze.

– To su pre svega inkontinencija urina i stolice, česte vaginalne infekcije, osećaj preširoke vagine ili smanjeno zadovoljstvo u intimnim odnosima.

Koji problemi nastaju i zašto?

Prema rečima našeg sagovornika, najčešći poremećaji su:

* Spad prednjeg vaginalnog zida – povlači i bešiku, što dovodi do nevoljnog curenja urina.
* Spad zadnjeg vaginalnog zida – utiče na funkciju debelog creva i otežava pražnjenje.
* Širok vaginalni ulaz – povećava rizik od infekcija i izaziva vaginalnu suvoću.
* Opuštenost vaginalnih zidova – smanjuje seksualnu osetljivost i otežava postizanje orgazma, a često prati i osećaj „vučenja“ u karlici.

Doktor Radović ističe da je dijagnostika ovih problema jednostavna i obuhvata: ginekološki i ultrazvučni pregled, kolposkopiju i stres test kod sumnje na inkontinenciju.

On navodi simptome koji najčešće upućuju na potrebu za lečenjem:

* urinarna inkontinencija
* poteškoće sa pražnjenjem creva
* vaginalna suvoća
* bolni odnosi
* učestale infekcije
* smanjenje seksualnog zadovoljstva
* estetska nelagodnost

Doktor Radović ističe da je pojava bilo kog od ovih simptoma razlog da se žena obrati ginekologu.

Kako se ovi problemi leče?

Rešenje nije uvek hirurško – često se kombinuju vaginalni laser, lekovi i minimalno invazivne intervencije.

Dr Radović navodi najčešće terapijske pristupe:

* Spad prednjeg zida i bešike: vaginalni laser + hirurško zatezanje zida.
* Stres inkontinencija: laser, lekovi ili ugradnja suburetralne trakice.
* Širok vaginalni kanal: laser i vaginoplastika.
* Spad zadnjeg zida: laser + hirurška rekonstrukcija dubinskih fascija i levatora.
* Širok ulaz u vaginu: introitoplastika.
* Prolaps materice: operacija po Mančesteru ili vaginalna histerektomija.

Da li je operacija bolna i kako izgleda?

– Tokom operacije bol ne postoji jer se radi u anesteziji. Zahvat traje oko 90 minuta, a već tri sata nakon intervencije žena može da ustane i prošeta. Blaga do umerena bol može se javiti tokom prvih 12 sati, ali se uspešno kontroliše analgeticima. Najčešće se javlja samo osećaj zatezanja tokom narednih 20 dana, što je potpuno normalno. Pacijentkinja se uobičajeno otpušta iz klinike nakon 24 sata – naglašava dr Radović.

Oporavak – šta očekivati?

Oporavak je relativno brz i traje oko 4 nedelje.

* U prvih 7 dana važna je terapija antibioticima i lekovima protiv zgrušavanja krvi.
* Prve nedelje moguća je blaga nelagodnost i otok.
* Posle dve nedelje većina žena se vraća svakodnevnim obavezama.
* Seksualne aktivnosti, treninzi i teži fizički rad odlažu se 4–6 nedelja.

Može li se problem sprečiti?

Preventivne mere za očuvanje tonusa i funkcije vagine uključuju:

* neforsiran vaginalni porođaj ili planirani carski rez
* redovno izvođenje Kegelovih vežbi
* fitnes i održavanje telesne forme
* redovne ginekološke kontrole
* preventivne laserske tretmane koji jačaju kolagen i elastičnost vaginalnih zidova

Izvor: Link

Zašto je važno uraditi proktološki pregled na vreme

Zašto je važan proktološki pregled?

Proktologija se bavi dijagnostikom i lečenjem oboljenja završnog dela debelog creva i analne regije. Iako su ove tegobe veoma česte, brojni pacijenti ih ignorišu ili odlažu pregled zbog nelagodnosti, što može dovesti do ozbiljnijih komplikacija.

Proktološki pregled je jednostavan, bezbolan i izuzetno važan korak u očuvanju zdravlja.


Kada je vreme za proktološki pregled?

Na pregled bi trebalo otići čim primetite neki od sledećih simptoma:

  • svrab, bol ili peckanje u analnoj regiji
  • pojava krvi u stolici
  • osećaj težine, pritiska ili nepotpunog pražnjenja
  • promene u ritmu pražnjenja creva (zatvor, dijareja)
  • vidljivi hemoroidi ili izrasline
  • sekrecija ili curenje iz anusa

Ovo su simptomi koje ne treba pripisivati „umoru“, stresu ili ishrani — već jasni signali da je vreme da se obratite proktologu.


Šta se može sprečiti ako reagujete na vreme?

Ranim odlaskom na pregled moguće je sprečiti ili na vreme otkriti:

  • hemoroide u početnoj fazi, kada se leče bez operacije
  • analne fisure i fistule, koje mogu izazvati jak bol i infekcije
  • upalne bolesti creva (ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest)
  • polipe debelog creva, koji mogu preći u malignu formu ako se na vreme ne uklone
  • rani stadijum raka debelog creva i analnog kanala — kada je izlečenje u potpunosti moguće

Proktološki pregled se ne radi samo kada „već boli“. Preporučuje se i preventivno, jednom godišnje, posebno osobama starijim od 40 godina, kao i onima sa porodičnim rizikom.


Kako izgleda proktološki pregled?

Pregled je kratak, obavlja se u prijatnim i diskretnim uslovima i uglavnom ne zahteva posebnu pripremu.

U Medicinskom sistemu Beograd koriste se savremene dijagnostičke metode — anoskopija, rektoskopija i ultrazvuk analne regije — koje omogućavaju precizno, bezbolno i brzo otkrivanje promena.



Ginekološki problemi ne smeju da budu tabu tema

Dijagnoza se postavlja na osnovu ginekološkog pregleda, ultrazvučnog pregleda, kolposkopije i stres testa u slučaju nevoljnog mokrenja

Urinarna inkontinencija (nevoljno oticanje urina), problemi sa stolicom, vaginalna suvoća, smanjenje libida, češće urinarne infekcije, samo su neki od problema zbog kojih žene traže pomoć ginekologa. Nekada se oni mogu rešiti na jednostavan način uz pomoć terapije, a nekada je neophodno obaviti ginekološku intervenciju. Ovi problemi pogađaju oko 74 odsto žena kod nas i u svetu.

Kako ističe dr Miloš Radović, ginekolog-akušer sa 30 godina iskustva u oblasti ginekološke hirurgije i jedan od lekara sa najviše urađenih vaginalnih operacija, o ovim problemima se u javnosti dugo nije govorilo zbog osećaja stida i sramote.

– Kada dođe do spada prednjeg vaginalnog zida sa bešikom radi se intervencija uz pomoć vaginalnog lasera i operacija zatezanja prednjeg zida sa podizanjem bešike. U slučaju da žena pati od stres inkontinencije, koristi se vaginalni laser, daju se lekovi i sledi hirurška ugradnja suburetralne tračice. Kada je problem sa preširokim vaginalnim kanalom, takođe se koristi vaginalni laser i hirurška vaginoplastika. Ako žena ima spad zadnjeg vaginalnog zida sa rektumom, koristimo vaginalni laser i hirurško zatezanje zadnjeg vaginalnog zida sa rekonstrukcijom dubinskih fascija i mišića. U slučaju preširokog vaginalnog ulaza, moramo da uradimo introitoplastiku, hirurško sužavanje, a ako dođe do prolapsa materice – takozvanu operaciju po Mančesteru ili vaginalnu histerektomiju – objašnjava dr Radović.

Dijagnoza se postavlja na osnovu ginekološkog pregleda, ultrazvučnog pregleda, kolposkopije i stres testa (za inkontinenciju).

– Sužavanje vagine je hirurški zahvat koji uključuje rekonstrukciju vaginalnog kanala i zatezanje vaginalnih zidova. Glavni cilj može biti estetski, funkcionalni ili medicinski, poboljšanje kontrole mišića vagine, rešavanje posledica porođaja ili povreda. Intervencija dovodi i do smanjenja estetskih nesavršenosti. Ovaj postupak se obično izvodi kod žena koje su primetile promene nakon trudnoće i porođaja, kao i kod žena pre perimenopaze koje imaju probleme sa inkontinencijom urina ili fecesa, sa čestim vaginalnim infekcijama i smanjenim zadovoljstvom u intimnim odnosima. Spad prednjeg vaginalog zida povlači i bešiku sa sobom te dolazi do problema sa nevoljnim oticanjem urina, a zadnjeg zida povlači i debelo crevo sa sobom, pa dolazi do problema sa stolicom.

Preširok vaginalni ulaz uzrokuje pojavu čestih infekcija, povećanog unosa bakterija i osećaj vaginalne suvoće. Opušteni vaginalni zidovi i povećana širina vaginalnog kanala daju osećaj vučenja, bolnih odnosa… – naglašava dr Radović.

Tokom same operacije nema bola jer se koristi anestezija. Intervencija traje oko sat i po. Tokom oporavka, u prvih 12 sati može se javiti blaga do umerena bol koja se kontroliše lekovima protiv bolova. Većina pacijentkinja prijavljuje da je nelagodnost vrlo mala i podnošljiva i one tri sata posle operacije ustaju iz kreveta i mogu da odu do toaleta. Kod pacijentkinja se može javiti osećaj zatezanja u prvih 20 dana koji nije bolan. Pacijent se posle 24 sata otpušta iz klinike. Naš sagovornik naglašava da su jako bitni antibiotici i lekovi protiv zgrušavanja krvi u prvih sedam dana posle operacije. Kompletan oporavak traje oko četiri nedelje.

– Tokom prve nedelje može se javiti blaga nelagodnost, otok i povremeni bol. Nakon otprilike dve nedelje, većina pacijentkinja se vraća uobičajenim aktivnostima, dok je potpuni oporavak od oko četiri do šest nedelja potreban za teži fizički rad, odlazak na treninge… Kada je reč o merama prevencije savetuje se nekoliko stvari. Tu spadaju neforsirani vaginalni porođaj ili carski rez, sprovođenje Kegelovih vežbi i fitnes treninga, redovni odlazak na ginekološke kontrole, „nakupljanje” kolagena i pojačanje elasticiteta vaginalnih zidova preventivnim bezbolnim laserskim tretmanima. Jačanjem karličnih mišića smanjuje se rizik od nemogućnosti zadržavanja urina, „urinarnog stresa”, opuštenih vaginalnih zidova i spadova bešike. Spad ginekoloških organa žene nastaje kao posledica višestrukih oštećenja potpornog aparata karličnog dna – istakao je dr Radović.

Izvor: Politika

Ekcem i psorijaza – razlike, simptomi i savremeno lečenje

Kožne bolesti poput ekcema i psorijaze spadaju među najčešće hronične dermatološke probleme današnjice. Iako se na prvi pogled mogu činiti sličnim, u pitanju su dva potpuno različita oboljenja koja zahtevaju različit dijagnostički i terapijski pristup. Razumevanje njihovih razlika ključno je za pravilno lečenje i dugoročnu kontrolu simptoma.

Ekcem

Ekcem, poznat i kao atopijski dermatitis, predstavlja hronično zapaljensko oboljenje kože koje se najčešće javlja u detinjstvu, ali može trajati i tokom odraslog doba. Očituje se suvom, osetljivom i upaljenom kožom, praćenom izraženim svrabom koji često dovodi do češanja i oštećenja kože.

Najčešći simptomi uključuju crvenilo, sitne mehuriće koji mogu vlažiti, zadebljanja kože i izražen svrab, naročito noću. Promene se najčešće javljaju na pregibima – laktovima, kolenima, vratu i ručnim zglobovima.

Uzroci ekcema mogu biti različiti. Najčešće se radi o kombinaciji genetske predispozicije i spoljašnjih faktora. Alergeni, stres, promene temperature, agresivni sapuni i deterdženti, kao i određene tkanine mogu pogoršati simptome.

Lečenje podrazumeva svakodnevnu hidrataciju kože, upotrebu blagih preparata bez mirisa i primenu topikalnih kortikosteroida u fazama pogoršanja. U težim slučajevima koriste se fototerapija i biološki lekovi koji ciljano deluju na imuni sistem. Kontrola stresa i pravilna ishrana takođe imaju važnu ulogu u ublažavanju simptoma.

Psorijaza

Psorijaza je hronično autoimuno oboljenje kože koje nastaje kao posledica poremećaja imunološkog sistema. Kod psorijaze dolazi do ubrzanog obnavljanja ćelija kože, pa se one nakupljaju na površini stvarajući karakteristične zadebljale, ljuskave naslage.

Najčešći simptomi su zadebljane, suve i ljuskave promene na koži, praćene svrabom i osećajem zatezanja. Promene se obično javljaju na laktovima, kolenima, temenu glave, donjem delu leđa i noktima. Kod nekih pacijenata može doći i do promena na noktima, poput zadebljanja, tačkica ili odvajanja nokta od podloge.

Uzroci psorijaze su multifaktorijalni i uključuju genetsku predispoziciju, stres, infekcije, povrede kože, kao i delovanje određenih lekova. Hladno vreme, pušenje i alkohol dodatno pogoršavaju simptome.

Lečenje psorijaze zavisi od težine i oblika bolesti. U blažim slučajevima koriste se lokalne terapije, dok se kod težih formi primenjuju fototerapija, sistemski lekovi i biološka terapija. Biološki lekovi predstavljaju savremeni vid lečenja koji deluje ciljano na imuni sistem i donosi značajno poboljšanje kod pacijenata sa teškim oblicima bolesti.

Razlike između ekcema i psorijaze

Iako obe bolesti izazivaju crvenilo, svrab i perutanje, razlika je u njihovom poreklu i izgledu promena na koži. Kod ekcema je koža obično suva i upaljena, a promene su često vlažne i praćene sitnim mehurićima. Psorijaza, s druge strane, izaziva zadebljale, suve i ljuskave naslage koje se ljušte, a koža je često zategnuta i osetljiva.

Ekcem je povezan sa preosetljivošću kože i spoljnim faktorima, dok psorijaza ima autoimunu osnovu. Obe bolesti su hronične i zahtevaju dugoročnu negu i redovne kontrole kod dermatologa.

Savremeni pristupi lečenju

U savremenoj dermatologiji lečenje ekcema i psorijaze zasniva se na individualizovanom pristupu svakom pacijentu. Pored lekova, ključnu ulogu ima pravilna nega kože, izbor odgovarajućih dermokozmetičkih preparata i redovno praćenje od strane stručnjaka.

Ekcem i psorijaza su hronične bolesti koje zahtevaju pažljiv i stručan pristup. Iako se ne mogu u potpunosti izlečiti, pravilnim lečenjem i negom moguće je postići dugotrajnu remisiju i značajno poboljšanje kvaliteta života. U MSB Bolnici pristupamo svakom pacijentu individualno, koristeći savremene dijagnostičke i terapijske metode. Ukoliko imate promene na koži koje ne prolaze ili se pogoršavaju, obratite se našem dermatološkom timu. Pravovremena dijagnoza i adekvatno lečenje ključ su zdrave i negovane kože.

Penilne proteze – trajno rešenje za erektilnu disfunkciju, kontakt: 011 39 70 999

Šta su penilne proteze?

Penilne proteze predstavljaju najsigurnije i najdugoročnije rešenje za erektilnu disfunkciju. Ugrađuju se u kavernozna tela penisa i omogućavaju prirodnu i pouzdanu erekciju. Kada implant nije aktiviran, izgled penisa ostaje prirodan i diskretan. Tokom seksualnog odnosa, proteza obezbeđuje čvrstinu i kontrolu, omogućavajući potpuni povratak intimnog i emotivnog života.

Kada se preporučuje ugradnja?

Penilni implant se razmatra u slučajevima kada druge metode lečenja nisu dale rezultat ili nisu dovoljne:

  • Pejronijeva bolest – kada zakrivljenost penisa onemogućava seksualni odnos i potrebna je rekonstrukcija oblika i veličine penisa (produženje i ispravljanje uz istovremenu ugradnju proteze).
  • Nakon operacije prostate – ukoliko se erekcija ne povrati u roku od 6 meseci posle prostatektomije.
  • Komplikacije posle vaskularnih operacija – posebno u karlici i stomaku (npr. nakon operacija abdominalne aorte).
  • Dugogodišnji dijabetes – sa trajnim oštećenjem nervnog ili vaskularnog sistema.
  • Neuspeh drugih terapija – lekovima, injekcijama ili šok-vev terapijom.
  • Fibroza penisa i ožiljne promene – nastale nakon prijapizma ili frakture penisa.

Tok procedure i oporavak

  • Trajanje intervencije: oko 90 minuta
  • Vrsta anestezije: opšta ili spinalna
  • Boravak u bolnici: 2–3 dana
  • Prve kontrole: svakodnevno tokom 10 dana
  • Povratak svakodnevnim aktivnostima: 2 nedelje nakon operacije
  • Povratak seksualnoj aktivnosti: 4–5 nedelja posle intervencije
  • Potpuno prilagođavanje na protezu: oko 2 meseca

Prednosti penilnih proteza

PrednostBenefiti za pacijenta
Trajno rešenjePouzdano i efikasno otklanja problem impotencije
Prirodni osećajOsećaj, orgazam i ejakulacija ostaju očuvani
DiskretnostImplant je potpuno skriven i nevidljiv kada nije aktiviran
KontrolaErekcija kada želite i koliko želite, prirodan izgled u svim situacijama
Povratak samopouzdanjaObnavlja intimnost i poboljšava kvalitet života partnera

Za koga su namenjene penilne proteze?

Penilne proteze namenjene su muškarcima koji žele da prevaziđu ograničenja erektilne disfunkcije i povrate svoju snagu, sigurnost i bliskost u partnerskim odnosima.

Sa stručnom podrškom i vrhunskom tehnologijom, dr Nikola Stanojević i tim Urogenitalnog Centra MSB Opšte Bolnice stoje uz vas kao pouzdani partneri u očuvanju muškog zdravlja i poboljšanju kvaliteta života.

Arterijska hipertenzija (visok krvni pritisak): tihi ubica savremenog doba

Arterijska hipertenzija, poznata i kao visok krvni pritisak, jedan je od najčešćih i najopasnijih zdravstvenih problema današnjice. Procene pokazuju da svaka treća odrasla osoba ima povišen krvni pritisak, a veliki broj ljudi toga nije ni svestan.

Zašto je visok krvni pritisak opasan?

Najveća opasnost leži u činjenici da arterijska hipertenzija često nema simptome. Osoba može godinama da se oseća dobro, dok istovremeno povišen pritisak polako oštećuje krvne sudove i vitalne organe. Nelečena hipertenzija može dovesti do:

  • moždanog udara
  • infarkta miokarda
  • hroničnog oštećenja bubrega

Upravo zbog toga hipertenzija s pravom nosi naziv „tihi ubica“.

Simptomi hipertenzije

U većini slučajeva simptomi su nespecifični ili potpuno odsutni. Ponekad se mogu javiti glavobolja, vrtoglavica ili osećaj zamaranja, ali to nije pravilo. Zato je jedini siguran način da znate stanje svog pritiska – redovno merenje.

Non-dipping hipertenzija – skriveni noćni rizik

Kod zdravih osoba krvni pritisak se tokom noći prirodno smanjuje za 10–20%. Kada do tog pada ne dođe, reč je o tzv. non-dipping hipertenziji.

Ovaj oblik hipertenzije je posebno rizičan jer je povezan sa:

  • povećanim rizikom od moždanog udara
  • oštećenjem bubrega
  • težim kardiovaskularnim komplikacijama

Najčešće se otkriva 24-časovnim merenjem krvnog pritiska (ABPM), a češće se javlja kod pacijenata sa dijabetesom i hroničnim bubrežnim bolestima.

Faktori rizika za hipertenziju

Najčešći uzroci i faktori rizika uključuju:

  • gojaznost i fizičku neaktivnost
  • stres i hronični umor
  • prekomeran unos soli i alkohola
  • pušenje
  • porodičnu predispoziciju

Lečenje i kontrola krvnog pritiska

Lečenje hipertenzije obuhvata kombinaciju promena životnih navika i, po potrebi, terapije lekovima. Najvažnije mere koje svako može da primeni su:

  • redovno merenje krvnog pritiska kod kuće
  • gubitak viška kilograma
  • smanjenje unosa soli
  • umerena fizička aktivnost
  • prestanak pušenja i bolja kontrola stresa

Ako promene načina života nisu dovoljne, lekar propisuje antihipertenzivne lekove, koji se individualno prilagođavaju svakom pacijentu.

Zaključak

Hipertenzija nije samo „još jedna hronična bolest“ – ona je ključni faktor rizika za najteže kardiovaskularne događaje. Posebnu pažnju treba posvetiti non-dipping hipertenziji, jer može proći neotkrivena i dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Redovno kontrolišite krvni pritisak, razgovarajte sa lekarom o 24-časovnom merenju i na vreme preduzmite korake za očuvanje zdravlja. Prevencija i lečenje hipertenzije znače duži i kvalitetniji život.

📞 Pozovite naš call centar na 011 39 70 999 i zakažite internistički pregled.

Minimalno invazivne ginekološke operacije u MSB Opštoj bolnici – brže, sigurnije uz vrhunske stručnjake

Minimalno invazivne ginekološke operacije postaju standard u modernoj medicini. MSB Opšta bolnica pruža pacijentkinjama najsavremenije procedure koje kombinuju sigurnost, preciznost, manje bola, omogućavajući brži oporavak i manje postoperativne tegobe. Naš stručni tim, sa višegodišnjim iskustvom u ginekološkoj hirurgiji, uz personalizovani pristup svakoj pacijentkinji kad god postoji mogućnost pristupa manje invazivnim  procedurama kako bismo omogućili pacijentkinjama brz povratak svakodnevnim obavezama I aktivnostima.

Minimalno invazivne ginekološke operacije podrazumevaju:

Laparaskopske operacije i histeroskopske zahvate,koje se izvode kroz male rezove ili prirodne otvore tela. Ove tehnike omogućavaju:

  • Brži oporavak i kraći boravak u bolnici
  • Smanjen postoperativni bol i rizik od infekcija
  • Precizno uklanjanje cista, fibroida ili endometrioznih lezija
  • Očuvanje funkcije reproduktivnih organa kada god je to moguće

Kome se preporučuju?

Minimalno invazivne ginekološke operacije preporučuju se pacijentkinjama sa različitim stanjima, uključujući:

  • Endometriozu i ciste jajnika
  • Fibroide i abnormalno krvarenje
  • Prolaps materice ili komplikacije nakon prethodnih operacija
  • Sterilizaciju ili planiranu histerektomiju

Specijalisti iz oblasti ginekološke hirurgije u okviru MSB Opšte bolnica pre svega garantuju bezbednost I uspešnost lečenja:

Prim. dr Dragan Jeremić – specijalista ginekologije i akušerstva sa više od dve decenije iskustva u složenim ginekološkim procedurama, poznat po preciznosti i efikasnosti  u lečenju I operacionim zahvatima.

Mr sci med dr Miloš Radović – ekspert u uroginekološkoj i vaginalnoj hirurgiji, sa višegodišnjim iskustvom u minimalno invazivnim procedurama i vođenju složenih operacija.

MSB Opšta bolnica je sinonim za kvalitet i sigurnost u ginekološkoj hirurgiji. Naš tim koristi najsavremeniju opremu i tehnike kako bi operacije bile što efikasnije. Pored toga, pacijentkinjama pružamo detaljna objašnjenja o postupku, pripremi i postoperativnoj nezi, što doprinosi osećaju sigurnosti i udobnosti tokom celog procesa.

Za više informacija o procedurama I zakazivanju pozovite naš call centar 011 39 70 999

ALS bolest – napredak u razumevanju, novim terapijama i tehnologijama

ALS bolest, odnosno amiotrofična lateralna skleroza, predstavlja jednu od najtežih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Ovaj progresivni poremećaj napada motorne neurone u mozgu i kičmenoj moždini, što dovodi do postepene slabosti mišića, njihove atrofije i, na kraju, potpune paralize. ALS bolest je poznata i kao Lu Gerigova bolest i i dalje predstavlja ogroman teret za obolele i njihove porodice. Iako ne postoji konačan lek, poslednjih godina zabeležen je značajan napredak u razumevanju bolesti, razvoju terapija i savremenih tehnologija koje poboljšavaju kvalitet života pacijenata.


Šta uzrokuje ALS bolest? Nova otkrića i naučni napredak

Istraživanje uzroka koje pokreću ALS bolest postalo je ključno za razvoj efikasnih terapija. Naučnici širom sveta analiziraju genetske, molekularne i faktore životne sredine koji doprinose nastanku ove bolesti. Iako etiologija nije u potpunosti poznata, identifikovani su brojni geni povezani sa naslednim oblicima ALS-a. Takođe, ključnu ulogu imaju oksidativni stres, inflamatorni procesi, akumulacija toksičnih proteina i poremećaji u funkcionisanju ćelija motornih neurona.

Ova saznanja doprinose razvoju ciljanih terapija koje napadaju konkretne mehanizme bolesti, čime se otvara put ka bržem i efikasnijem lečenju.


Tehnologije koje menjaju život pacijenata sa ALS bolešću

Jedan od najvećih izazova koje ALS bolest donosi jeste postepeni gubitak sposobnosti govora i komunikacije. Razvoj naprednih neurotehnologija omogućava pacijentima da ostanu povezani sa svetom čak i kada mišići prestanu da funkcionišu.

Jedan od najznačajnijih primera je uređaj “Stentrode” – minimalno invazivni implantat koji se postavlja u krvni sud blizu motornog korteksa. On detektuje moždane signale i omogućava pacijentu da kontroliše računar isključivo mislima. Pacijenti mogu slati poruke, pretraživati internet ili upravljati pametnim uređajima u domu. Ovaj napredak predstavlja pravi preokret za one koje je ALS bolest lišila sposobnosti kretanja i govora.


Vitamin A i nove terapijske mogućnosti

Nedavna istraživanja ukazuju na potencijal vitamina A u usporavanju progresije koju ALS bolest izaziva. Smatra se da povećanje nivoa vitamina A u organizmu može imati neuroprotektivno dejstvo i zaštititi motorne neurone od oštećenja. Iako su potrebna dodatna klinička ispitivanja, ovi nalazi predstavljaju važan korak ka razvoju novih terapija koje bi mogle poboljšati ishode lečenja.


ALS bolest – nova nada za budućnost

Iako ALS ostaje ozbiljna i neizlečiva, napredak u razumevanju njenih uzroka, zajedno sa razvojem inovativnih implantata i potencijalnih terapijskih pristupa, donosi novu nadu. Posvećenost naučne zajednice ukazuje da smo bliži nego ikada pre otkrivanju efikasnih metoda koje će usporiti ili jednog dana potpuno zaustaviti napredovanje ove teške bolesti.

Za više informacija o simptomima, terapijama i zakazivanju pregleda, posetite MSB Opštu bolnicu.

Povećanje ukopanog penisa hiruškim putem I do 10 cm – dr Nikola Stanojević

Šta je ukopan penis i kako utiče na život pacijenata?

Ukopani penis je stanje u kojem je deo penisa povučen u pubičnu regiju, što izaziva njegovu delimičnu nevidljivost i čini ga kraćim. Ovo stanje može biti uzrokovano različitim faktorima, uključujući prekomernu telesnu masu, genetske predispozicije ili loše držanje tela. Osim što utiče na fizički izgled, ukopan penis izaziva i psihološke probleme, smanjuje samopouzdanje i može otežati seksualne odnose.

Tegobe povezane sa ukopanim penisom:

  • Smanjeno samopouzdanje: Mnogi muškarci sa ukopanim penisom osećaju se nesigurno zbog svog izgleda, što može dovesti do emocionalnih problema i smanjenog kvaliteta života.
  • Seksualni problemi: Ovaj problem može otežati postizanje erekcije i održavanje seksualnog odnosa, stvarajući frustraciju i nelagodnost.
  • Estetski problemi: Osobe sa ukopanim penisom nisu zadovoljne njegovim izgledom, što se može odraziti na njihovu psihološku dobrobit i međuljudske odnose.

Benefiti hirurške procedure za povećanje ukopanog penisa

Dr Nikola Stanojević, specijalista u urogenitalnoj hirurgiji, nudi operaciju koja rešava problem ukopanog penisa i omogućava povećanje dužine za čak 10 cm. Ova hirurška intervencija oslobađa unutrašnje ligamente penisa, čime se postiže vizuelno i funkcionalno poboljšanje.

Povećanje dužine penisa: Hirurški zahvat omogućava povećanje penisa za do 10 cm, vraćajući ga u fiziološki ispravan položaj i poboljšavajući njegovu dužinu.

Poboljšanje samopouzdanja: Pacijenti koji se podvrgavaju ovoj operaciji često prijavljuju značajan porast samopouzdanja, jer je penis sada u svom punom izgledu i funkciji.

Seksualno zadovoljstvo: Oslobađanjem penisa iz povučenog položaja, pacijenti prijavljuju bolje seksualne funkcije, lakše postizanje erekcije i bolju kontrolu tokom seksualnog odnosa.

Estetski efekat: Osim povećanja dužine, operacija može poboljšati i obim penisa, čineći ga vizualno atraktivnijim i proporcionalnijim.

Zašto izabrati dr. Nikolu Stanojevića?

Dr. Nikola Stanojević je stručnjak sa dugogodišnjim iskustvom u oblasti urogenitalne hirurgije. On koristi najnovije tehnike i pristupe kako bi pacijentima pružio sigurne i dugotrajne rezultate. Njegova stručnost i posvećenost svakom pacijentu omogućavaju vrhunske rezultate koji nisu samo estetski, već i funkcionalni.

Šta pacijenti mogu da očekuju nakon operacije ukopanog penisa?

Nakon operacije ukopanog penisa, pacijenti mogu očekivati sledeće:

Brzi oporavak: Oporavak je brz, a pacijenti se obično vraćaju svakodnevnim aktivnostima već nakon nekoliko dana.

Vidljivi rezultati: Povećanje dužine penisa postaje vidljivo odmah nakon operacije i stabilizuje se tokom meseci koji slede.

Poboljšanje u seksualnoj funkciji: Pored estetskog poboljšanja, pacijenti mogu očekivati lakše postizanje erekcije i bolju seksualnu funkciju.

Psihološke koristi: Pacijenti prijavljuju značajno poboljšanje svog psihološkog stanja, jer su sigurniji u svoj izgled i funkcionalnost penisa, što pozitivno utiče na njihov seksualni život.

Zaključak

Operacija za povećanje ukopanog penisa je efikasan način da se reše estetski i funkcionalni problemi sa penisom. Dr. Nikola Stanojević je lider u ovoj oblasti, koristeći najnovije tehnike kako bi pacijentima pružio sigurne, trajne i pozitivne rezultate. Ako se suočavate sa ovim problemom, preporučujemo da zakažete konsultacije sa dr. Stanojevićem kako biste saznali više o prednostima ove hirurške procedure.

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) i stručnost Prof. dr Zorice Stević

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS), poznata i kao Lou Gehrigova bolest, progresivno je neurodegenerativno oboljenje koje pogađa motorne neurone u mozgu i kičmenoj moždini. Ovo stanje izaziva postepeni gubitak mišićne funkcije, slabost i na kraju paralizu. Iako su uzroci bolesti često nepoznati, genetika i okruženje igraju ključnu ulogu. ALS se najčešće javlja između 40. i 70. godine života, sa simptomima poput slabosti mišića, grčeva, poteškoća u govoru, gutanju i disanju.

Bolest se razvija kroz nekoliko faza:

  • Rana faza – Slabost ili grčevi u određenim mišićima.
  • Progresivna faza – Simptomi se šire na druge delove tela.
  • Kasna faza – Totalni gubitak motoričke funkcije, dok intelekt i čula ostaju očuvani.

Prof. dr Zorica Stević je vodeći stručnjak u Srbiji za ALS i srodna neurodegenerativna oboljenja. Kao osnivač Srpskog udruženja za bolesti motoneurona, unapredila je znanje i pristup lečenju ovih teških stanja. Njena stručnost obuhvata dijagnostiku, farmakološku terapiju i multidisciplinarni pristup lečenju, uključujući rad sa timovima neurologa, psihijatara, fizioterapeuta i logopeda.

Terapijski pristupi za ALS uključuju:

  • Farmakoterapiju: Lekovi poput riluzola usporavaju progresiju bolesti.
  • Fizioterapiju i radnu terapiju: Održavanje funkcionalnosti mišića.
  • Podršku respiratorne funkcije: Neinvazivne ventilacione metode za disanje.

MSB Opšta bolnica omogućava pacijentima pristup vrhunskim terapijama pod rukovodstvom prof. Stević, uz personalizovan pristup i najmodernije metode lečenja.

Za više informacija o simptomima, terapijama i zakazivanju pregleda, posetite MSB Opštu bolnicu.